Unutarnje će uvijek postati vaše vanjsko jer sve je stvoreno dvaput: prvo u vašim mislima zatim u vašim riječima i djelima.

Sve počinje s povjerenjem

Znanstveno je dokazano da je elektromagnetsko polje kojeg stvara ljudsko srce pet tisuća puta jače od polja ljudskog uma, što znači da ljudi mogu osjetiti jesu li nam pri srcu ili ne i znaju dali ima želimo dobro.

Sve počinje s povjerenjem. Ljudi surađujemo i poslujemo s ljudima kojim vjerujemo. Ovo je važan “račun” kojeg vrijedi čuvati. Svaki put kada ne učinimo ono što smo obećali, svaki put kada nekome zaboravimo uzvratiti poziv, svaki put kada govorimo loše o nekome, gubimo vrijednost na ovom važnom računu. Svakodnevna ulaganja na ovaj račun produbljuju odnose a svakodnevna podizanja s njega ih prekidaju.

Koliko bi naši dani na poslu i kod kuće mogli biti bolji kada bismo ljudima oko sebe rekli da u njima vidimo i jako cijenimo ono najbolje. S obzirom na snagu naših energija već bi tihe misli o tome pomogle da se povežemo, a riječi imaju još veću snagu.

Okruženje u kojem je sigurno biti čovjek

Slijediti važnoj vrijednosti, biti dobar čovjek, postaje iz dana u dan veća rijetkost. Gdje smo izgubili tih nekoliko osnovnih vrijednosti koje grade istinske veze? Iskrenost, poštovanje, slušanje i podrška imaju ogromnu moć koju svatko od nas ima u svakom trenutku dana.

S njima možemo stvoriti sigurno i pouzdano okruženje za ljude oko nas. Samo se moramo odlučiti da ih živimo i unijeti ih u naše svakodnevne operacije, razgovore, zahtjeve i procese.

Svi osjećamo potrebu nadmašiti sami sebe, ali u isto vrijeme čeznemo ostaviti trag. Nije važno gdje ćemo završiti na putu do uspjeha, bitan je put kojim smo do tamo stigli. Prava nagrada za dobar život nije ono što dobijemo na kraju putovanja, već ono što postanemo kada stignemo do cilja.

Stvarajmo vrijednost za druge

Često pogrešno mislimo da ako smo otvoreni, ljubazni i iskreni, prepuštamo se ljudima i dopuštamo im da prijeđu naše granice. To jednostavno nije točno. Granice možemo postaviti na suosjećajan način, pun poštovanja i čvrstosti. Ovakvim ponašanjem i djelovanjem stvaramo kriterije za odnose i djelovanje šire zajednice.

Filozof Rumi je rekao: »Spustite kap. Postanite ocean’«. Ako samo mislimo na sebe i kako ćemo sve zadržati za sebe a nećemo pomoći drugima da postignu uspjeh, stvaramo strah u sebi da će tuđi uspjeh nadmašiti naš, da ćemo izgubiti ono što smo trudom postigli.

Ako drugima ne pomognemo da pobijede, ni sami nećemo postići obilje. Usredotočimo se na to da budemo najbolje što možemo i podijelimo to s drugima. To će nam dati ugled i nove mogućnosti.

Ako mi obogatimo druge, drugi će obogatiti nas. Kad odemo u mirovinu, zaboravit ćemo rezultate pojedine godine i kvartala, ali dobro ćemo zapamtiti kome smo svojim odnosom, podrškom i djelovanjem pomogli na putu do uspjeha, ostvarenja snova i boljeg života.

Dobivamo ono što iznesemo u svijet. Naš vanjski život nije ništa drugo nego zrcalna slika našeg unutarnjeg života. Svijet ne vidimo onakvim kakav jest, nego takav kakvi smo mi.

Iskreno i s vama, Karmen Pangos

Vaš drugi život počinje kada shvatite da imate samo jedan.

Neki od najboljih dana u našim životima još se nisu dogodili, a to je divna misao u koju vrijedi vjerovati. Često jako precjenjujemo što možemo učiniti u jednoj godini. Međutim, često također podcjenjujemo što možemo učiniti za pet ili deset godina.

Zašto nisam rekla zbogom samo 2022. godini, nego cijelom desetljeću?

Prije deset godina Život me pozvao na razgovor i donio mi još jedan, dosad najjači test – bolest. Kao što uvijek imamo izbora, i ja sam ga imala. Predaj se ili živi.

Odabrala sam Život i krenula u novu misiju, koja je na početku bila jedna velika praznina.

Započelo je putovanje snažne svjesnosti da sam na putu do ovdje izgubila dodir sama sa sobom i suočila se sa spoznajom da me takav način djelovanja koji me doveo ovdje neće odvesti dalje.

Počela sam istraživati ​​aspekte ovog divnog uma i ubrzo shvatila da se moram odviknuti od toga da budem ono što jesam. Za početak sam donijela odluku da se želim odvojiti od svojih duboko ukorijenjenih uvjerenja koja su me većinu vremena vodila kroz život na autopilotu. Nisam baš znala kako, samo sam imala jak osjećaj da stupam na put novog učenja i novih velikih iskušenja. Odlučna da stupim u kontakt sa sobom, da naučim uhvatiti i razumjeti svoje misli, emocije i djelovanja. Željela sam živjeti boljim, mirnijim i lakšim životom. Tada nisam shvaćala, ali danas znam da ta privilegija i obilje pripada svakome od nas.

Kad je učenik spreman, učitelj se pojavi

Neki su učitelji došli kroz knjige koje su mi bile, i još uvijek jesu, veliki prijatelji. Drugi su se pak pojavili u trenutku kada sam ih najmanje očekivala. Ali bilo je i onih koji su cijelo vrijeme bili u mom životu, ali ih nisam primjećivala niti prihvaćala. U životu nema slučajnosti. Svi su bili iskreni, više nego što sam željela. Razotkrili su me i suočili sa snažnom prisutnošću dubokih nesvjesnih obrazaca djelovanja. Drugi su me naučili kako se nositi s tim, naučiti biti svjestan svojih reakcija i prepisati stare navike u nove. Škola integralnog razvoja mi je otvorila mnoge perspektive i zakonitosti individualnog razvoja. Prije svega potrebno je poznavati i razumjeti situaciju u kojoj se nalazimo, a onda korak po korak, bez preskakanja. S puno discipline i odlučnosti u osvajanju poglavlja za poglavljem. A najveći mentor u tome je Život koji se neprestano brine da nam donosi nove izazove, nove ljude i nove trenutke, kako bismo imali priliku razvijati, trenirati i učvršćivati ​​svoje nove navike. Ako ga čujemo, naravno. Ako si dopustimo prihvatiti istinu. I ako izađemo iz zone komfora, iz nesvjesnosti i vezanosti za starog sebe i na sve oko nas. I kad sam bila spremna, prije šest godina došao je u moj život moj coach. Čovjek koji mi je pokazao gdje pronađem ključ da otključam svoj potencijal. Čovjek koji me pokrenuo i još me pomiče do ruba, na kojem je potrebno skupiti hrabrosti za novi korak, opet i ponovo. I opet sam zakoračila na put intenzivne transformacije, samospoznaje, mogućnosti i prilika da ostvarim svoje snove i svoje poslanstvo.

Neke nove korake u životu jednostavno ne možemo napraviti sami. I ispravno je toga biti svjestan, prihvatiti i dopustiti da nam ljudi koji to znaju i mogu, pruže ruku, pruže rame i priliku da si kažemo istinu, da naučimo praštati, prihvaćati i ostaviti prostor, sebi i drugima.

I počelo je moje novo putovanje

Danas znam da je to bilo prije točno deset godina. Trenutak kada sam rekla DA sebi i Životu. Trenutak kada mi je Život na prilično grub način uručio ljubavno pismo tijela u kojem je pisalo da prvo moram početi poštovati i voljeti sebe, da moram promijeniti svoje misli, osjećaje i postupke. Na tom putu sam upoznala šta je moja vrijednost. To je ono što jesam,  kad sve moje uloge i materijalnost nestanu. Ono što me definira danas, kada znam tko sam, što želim i kako želim živjeti svaki dan. To je donijelo taj mir i tu slobodu s kojom se u svaki novi dan budim sa zahvalnošću.

Shvatila sam da mogu biti jaka, odlučna i uspješna čak i ako si dopustim biti ranjiva, nježna i puna ljubavi. Našla sam predivnu ženu u sebi kojoj sam dopustila da bude svoja. Živjeti tu privilegiju – biti svoj – uistinu je oslobađajuće. Kad više nije važno što drugi, koji nimalo ne znaju tko si, misle o tebi. Kada možeš i znaš reći NE drugima kako bi sebi rekao DA. Kad izabereš ljude koji te dižu i spuštaju u liftu života. Kada slijediš svojim vrijednostima i želiš ih istinski živjeti i kada si spreman platiti cijenu za sve to.

Nisam više marljiva, ali i dalje vrlo odgovorna i ponizna prema Životu. Danas znam da se iza riječi “budi marljiv” krije, šuti, nemoj imati svoje mišljenje, radi ono što drugi rade i govore, prilagođavaj se okolini, važno je kako te drugi vide i kao posljedica, ti to ne možeš, ne zaslužuješ to, nije ti suđeno…

I sada svaku godina za kraj godine, napravim temeljitu refleksiju, gdje pogledam što se to dogodilo u mom životu, što sam osjećala uz to i iznad svega, što sam naučila pri tome. Više ne živim u prošlosti, već učim iz nje svaki dan. Postavila sam svoje ciljeve. Za godinu. Za pet i deset godina, jer znam da su oni kompas mog života. I ponekad je potrebno promijeniti put, metodu ili pristup ali nikako cilj.

A Ti?

Čuješ li glazbu koju svira orkestar tvog života ili su bubnjevi nadglasali violinu, gitare i harfu?

Stani na trenutak. Dopusti sebi vidjeti i čuti poruke koje su Ti uvijek na putu, poput prometnih znakova na cesti. Ne čekaj da Te život zaustavi. Razmisli koja je Tvoja smjer, tko ju kreira i dali je  zaista Tvoja. Možeš se izgubiti u užurbanosti svakodnevice, rutine i vremena, ali važno je poznati sebe i kreirati svoj put. Još nije kasno i uvijek je pravo vrijeme da počneš živjeti svoj život punim plućima. Samo nemoj odugovlačiti i nemoj se opravdavati da to ne možeš učiniti. Ono od čega bježiš samo još duže ostaje s tobom. Ne trebaš tražiti svoju vrijednost izvana, pronađi je u sebi. Važno je da nisi ničije vlasništvo. Odrastajući, često čujemo dvije velike laži. Prva je: “Ništa neće biti od tebe”. Druga je: “Možeš postati što god želiš”. Istina je da ne možete postati sve što želite, ali možete postati sve što jeste.

Vaš drugi život počinje kada shvatite da imate samo jedan.

Iskreno i s vama, Karmen Pangos

Postoje dvije tišine – ona u našem okruženju i još važnija, ona u nama. Stvaranje naše unutarnje tišine nas obogaćuje, smiruje i daje nam prostor za istraživanje samih sebe. Pa ipak, mnogi se boje tišine, pa traže buku i zbivanja vanjskog svijeta. Kao i mnoge druge stvari, šutnja je izbor.

Ali zašto bi se spuštali u sebe i svoju tišinu?

Tek tada možemo čuti svoj unutarnji glas, uhvatiti svoje misli, osjećaje i sebe.

U tišini možemo osluškivati ​​Život koji nas konstantno zove, upozorava na opasnosti i poziva na spoznaju. Šutnja ne laže. Ako nismo u kontaktu sa sobom, povezani sa svojim unutarnjim svijetom, teško ćemo se smiriti i fokusirati na sebe te čuti pravog sebe.

Većinu vrjemena igramo svoje uloge u različitim scenarijima života koje živimo. I mislimo da tako treba biti. Stalna želja da se nešto dešava stoljećima je u ljudskoj prirodi. U ovom svijetu užurbanosti, svi tražimo načine da pronađemo neki zadatak, pa makar on bio kratak, prolazan i beznačajan, jer se bojimo biti sami sa sobom.

Kako ne slušamo sebe, ne znamo ni što želimo, što nas veseli. Ne poznajemo svojih vrijednosti, što je toliko važno za dobro samopoštovanje i samopouzdanje.

Čini se da mnogi uopće ne razumiju što znači ostvariti sebe, živjeti po svojim pravilima i svojim vrijednostima ili vjeruju da je to doista nemoguće.

Ako znamo slušati sebe, poruke u tišini, čujemo da je tijelo umorno, da treba stati, odmoriti se. Prolazimo kroz sebe i mislimo da ćemo uspjeti, da će uspjeti. Beskompromisno i bez zadrške. Time si često dajemo dopuštenje da vjerujemo da su stvari koje nas umaraju, zamaraju i neizmjerno opterećuju ipak prihvatljive i da će nekako biti.

Susrećem ljude koji s lažnim osmijehom na licu na moje pitanje kako su, odgovaraju “dobro”, često i “odlično”. No, oči bez sjaja i govor tijela govore drugačije, izražavanju umor, nezadovoljstvo, a često i tugu.

Slušajmo sebe

Dopustimo si čuti i osjetiti da smo ponekad i umorni. Zastanimo i razmislimo o svojim vrijednostima, potencijalima, o tome što nas ispunjava i što zapravo želimo. Uzmimo si vremena i promislimo što nam oduzima snagu i energiju, što i tko nama crpi bateriju života i napravimo plan kako ćemo te uhodane staze prijeći, završiti ih i krenuti novima.

Tišina ima prekrasan potencijal za poboljšanja naših života, dostupna je svima i može se njegovati kao i svaka druga vještina, osobito uz upornost i disciplinu.

Svaki dan planirajte vrijeme koje ćete provesti u tišini sami sa sobom.

Iskreno i s vama, Karmen Pangos