Unutarnje će uvijek postati vaše vanjsko jer sve je stvoreno dvaput: prvo u vašim mislima zatim u vašim riječima i djelima.

Sve počinje s povjerenjem

Znanstveno je dokazano da je elektromagnetsko polje kojeg stvara ljudsko srce pet tisuća puta jače od polja ljudskog uma, što znači da ljudi mogu osjetiti jesu li nam pri srcu ili ne i znaju dali ima želimo dobro.

Sve počinje s povjerenjem. Ljudi surađujemo i poslujemo s ljudima kojim vjerujemo. Ovo je važan “račun” kojeg vrijedi čuvati. Svaki put kada ne učinimo ono što smo obećali, svaki put kada nekome zaboravimo uzvratiti poziv, svaki put kada govorimo loše o nekome, gubimo vrijednost na ovom važnom računu. Svakodnevna ulaganja na ovaj račun produbljuju odnose a svakodnevna podizanja s njega ih prekidaju.

Koliko bi naši dani na poslu i kod kuće mogli biti bolji kada bismo ljudima oko sebe rekli da u njima vidimo i jako cijenimo ono najbolje. S obzirom na snagu naših energija već bi tihe misli o tome pomogle da se povežemo, a riječi imaju još veću snagu.

Okruženje u kojem je sigurno biti čovjek

Slijediti važnoj vrijednosti, biti dobar čovjek, postaje iz dana u dan veća rijetkost. Gdje smo izgubili tih nekoliko osnovnih vrijednosti koje grade istinske veze? Iskrenost, poštovanje, slušanje i podrška imaju ogromnu moć koju svatko od nas ima u svakom trenutku dana.

S njima možemo stvoriti sigurno i pouzdano okruženje za ljude oko nas. Samo se moramo odlučiti da ih živimo i unijeti ih u naše svakodnevne operacije, razgovore, zahtjeve i procese.

Svi osjećamo potrebu nadmašiti sami sebe, ali u isto vrijeme čeznemo ostaviti trag. Nije važno gdje ćemo završiti na putu do uspjeha, bitan je put kojim smo do tamo stigli. Prava nagrada za dobar život nije ono što dobijemo na kraju putovanja, već ono što postanemo kada stignemo do cilja.

Stvarajmo vrijednost za druge

Često pogrešno mislimo da ako smo otvoreni, ljubazni i iskreni, prepuštamo se ljudima i dopuštamo im da prijeđu naše granice. To jednostavno nije točno. Granice možemo postaviti na suosjećajan način, pun poštovanja i čvrstosti. Ovakvim ponašanjem i djelovanjem stvaramo kriterije za odnose i djelovanje šire zajednice.

Filozof Rumi je rekao: »Spustite kap. Postanite ocean’«. Ako samo mislimo na sebe i kako ćemo sve zadržati za sebe a nećemo pomoći drugima da postignu uspjeh, stvaramo strah u sebi da će tuđi uspjeh nadmašiti naš, da ćemo izgubiti ono što smo trudom postigli.

Ako drugima ne pomognemo da pobijede, ni sami nećemo postići obilje. Usredotočimo se na to da budemo najbolje što možemo i podijelimo to s drugima. To će nam dati ugled i nove mogućnosti.

Ako mi obogatimo druge, drugi će obogatiti nas. Kad odemo u mirovinu, zaboravit ćemo rezultate pojedine godine i kvartala, ali dobro ćemo zapamtiti kome smo svojim odnosom, podrškom i djelovanjem pomogli na putu do uspjeha, ostvarenja snova i boljeg života.

Dobivamo ono što iznesemo u svijet. Naš vanjski život nije ništa drugo nego zrcalna slika našeg unutarnjeg života. Svijet ne vidimo onakvim kakav jest, nego takav kakvi smo mi.

Iskreno i s vama, Karmen Pangos

Vaš drugi život počinje kada shvatite da imate samo jedan.

Neki od najboljih dana u našim životima još se nisu dogodili, a to je divna misao u koju vrijedi vjerovati. Često jako precjenjujemo što možemo učiniti u jednoj godini. Međutim, često također podcjenjujemo što možemo učiniti za pet ili deset godina.

Zašto nisam rekla zbogom samo 2022. godini, nego cijelom desetljeću?

Prije deset godina Život me pozvao na razgovor i donio mi još jedan, dosad najjači test – bolest. Kao što uvijek imamo izbora, i ja sam ga imala. Predaj se ili živi.

Odabrala sam Život i krenula u novu misiju, koja je na početku bila jedna velika praznina.

Započelo je putovanje snažne svjesnosti da sam na putu do ovdje izgubila dodir sama sa sobom i suočila se sa spoznajom da me takav način djelovanja koji me doveo ovdje neće odvesti dalje.

Počela sam istraživati ​​aspekte ovog divnog uma i ubrzo shvatila da se moram odviknuti od toga da budem ono što jesam. Za početak sam donijela odluku da se želim odvojiti od svojih duboko ukorijenjenih uvjerenja koja su me većinu vremena vodila kroz život na autopilotu. Nisam baš znala kako, samo sam imala jak osjećaj da stupam na put novog učenja i novih velikih iskušenja. Odlučna da stupim u kontakt sa sobom, da naučim uhvatiti i razumjeti svoje misli, emocije i djelovanja. Željela sam živjeti boljim, mirnijim i lakšim životom. Tada nisam shvaćala, ali danas znam da ta privilegija i obilje pripada svakome od nas.

Kad je učenik spreman, učitelj se pojavi

Neki su učitelji došli kroz knjige koje su mi bile, i još uvijek jesu, veliki prijatelji. Drugi su se pak pojavili u trenutku kada sam ih najmanje očekivala. Ali bilo je i onih koji su cijelo vrijeme bili u mom životu, ali ih nisam primjećivala niti prihvaćala. U životu nema slučajnosti. Svi su bili iskreni, više nego što sam željela. Razotkrili su me i suočili sa snažnom prisutnošću dubokih nesvjesnih obrazaca djelovanja. Drugi su me naučili kako se nositi s tim, naučiti biti svjestan svojih reakcija i prepisati stare navike u nove. Škola integralnog razvoja mi je otvorila mnoge perspektive i zakonitosti individualnog razvoja. Prije svega potrebno je poznavati i razumjeti situaciju u kojoj se nalazimo, a onda korak po korak, bez preskakanja. S puno discipline i odlučnosti u osvajanju poglavlja za poglavljem. A najveći mentor u tome je Život koji se neprestano brine da nam donosi nove izazove, nove ljude i nove trenutke, kako bismo imali priliku razvijati, trenirati i učvršćivati ​​svoje nove navike. Ako ga čujemo, naravno. Ako si dopustimo prihvatiti istinu. I ako izađemo iz zone komfora, iz nesvjesnosti i vezanosti za starog sebe i na sve oko nas. I kad sam bila spremna, prije šest godina došao je u moj život moj coach. Čovjek koji mi je pokazao gdje pronađem ključ da otključam svoj potencijal. Čovjek koji me pokrenuo i još me pomiče do ruba, na kojem je potrebno skupiti hrabrosti za novi korak, opet i ponovo. I opet sam zakoračila na put intenzivne transformacije, samospoznaje, mogućnosti i prilika da ostvarim svoje snove i svoje poslanstvo.

Neke nove korake u životu jednostavno ne možemo napraviti sami. I ispravno je toga biti svjestan, prihvatiti i dopustiti da nam ljudi koji to znaju i mogu, pruže ruku, pruže rame i priliku da si kažemo istinu, da naučimo praštati, prihvaćati i ostaviti prostor, sebi i drugima.

I počelo je moje novo putovanje

Danas znam da je to bilo prije točno deset godina. Trenutak kada sam rekla DA sebi i Životu. Trenutak kada mi je Život na prilično grub način uručio ljubavno pismo tijela u kojem je pisalo da prvo moram početi poštovati i voljeti sebe, da moram promijeniti svoje misli, osjećaje i postupke. Na tom putu sam upoznala šta je moja vrijednost. To je ono što jesam,  kad sve moje uloge i materijalnost nestanu. Ono što me definira danas, kada znam tko sam, što želim i kako želim živjeti svaki dan. To je donijelo taj mir i tu slobodu s kojom se u svaki novi dan budim sa zahvalnošću.

Shvatila sam da mogu biti jaka, odlučna i uspješna čak i ako si dopustim biti ranjiva, nježna i puna ljubavi. Našla sam predivnu ženu u sebi kojoj sam dopustila da bude svoja. Živjeti tu privilegiju – biti svoj – uistinu je oslobađajuće. Kad više nije važno što drugi, koji nimalo ne znaju tko si, misle o tebi. Kada možeš i znaš reći NE drugima kako bi sebi rekao DA. Kad izabereš ljude koji te dižu i spuštaju u liftu života. Kada slijediš svojim vrijednostima i želiš ih istinski živjeti i kada si spreman platiti cijenu za sve to.

Nisam više marljiva, ali i dalje vrlo odgovorna i ponizna prema Životu. Danas znam da se iza riječi “budi marljiv” krije, šuti, nemoj imati svoje mišljenje, radi ono što drugi rade i govore, prilagođavaj se okolini, važno je kako te drugi vide i kao posljedica, ti to ne možeš, ne zaslužuješ to, nije ti suđeno…

I sada svaku godina za kraj godine, napravim temeljitu refleksiju, gdje pogledam što se to dogodilo u mom životu, što sam osjećala uz to i iznad svega, što sam naučila pri tome. Više ne živim u prošlosti, već učim iz nje svaki dan. Postavila sam svoje ciljeve. Za godinu. Za pet i deset godina, jer znam da su oni kompas mog života. I ponekad je potrebno promijeniti put, metodu ili pristup ali nikako cilj.

A Ti?

Čuješ li glazbu koju svira orkestar tvog života ili su bubnjevi nadglasali violinu, gitare i harfu?

Stani na trenutak. Dopusti sebi vidjeti i čuti poruke koje su Ti uvijek na putu, poput prometnih znakova na cesti. Ne čekaj da Te život zaustavi. Razmisli koja je Tvoja smjer, tko ju kreira i dali je  zaista Tvoja. Možeš se izgubiti u užurbanosti svakodnevice, rutine i vremena, ali važno je poznati sebe i kreirati svoj put. Još nije kasno i uvijek je pravo vrijeme da počneš živjeti svoj život punim plućima. Samo nemoj odugovlačiti i nemoj se opravdavati da to ne možeš učiniti. Ono od čega bježiš samo još duže ostaje s tobom. Ne trebaš tražiti svoju vrijednost izvana, pronađi je u sebi. Važno je da nisi ničije vlasništvo. Odrastajući, često čujemo dvije velike laži. Prva je: “Ništa neće biti od tebe”. Druga je: “Možeš postati što god želiš”. Istina je da ne možete postati sve što želite, ali možete postati sve što jeste.

Vaš drugi život počinje kada shvatite da imate samo jedan.

Iskreno i s vama, Karmen Pangos

Postoje dvije tišine – ona u našem okruženju i još važnija, ona u nama. Stvaranje naše unutarnje tišine nas obogaćuje, smiruje i daje nam prostor za istraživanje samih sebe. Pa ipak, mnogi se boje tišine, pa traže buku i zbivanja vanjskog svijeta. Kao i mnoge druge stvari, šutnja je izbor.

Ali zašto bi se spuštali u sebe i svoju tišinu?

Tek tada možemo čuti svoj unutarnji glas, uhvatiti svoje misli, osjećaje i sebe.

U tišini možemo osluškivati ​​Život koji nas konstantno zove, upozorava na opasnosti i poziva na spoznaju. Šutnja ne laže. Ako nismo u kontaktu sa sobom, povezani sa svojim unutarnjim svijetom, teško ćemo se smiriti i fokusirati na sebe te čuti pravog sebe.

Većinu vrjemena igramo svoje uloge u različitim scenarijima života koje živimo. I mislimo da tako treba biti. Stalna želja da se nešto dešava stoljećima je u ljudskoj prirodi. U ovom svijetu užurbanosti, svi tražimo načine da pronađemo neki zadatak, pa makar on bio kratak, prolazan i beznačajan, jer se bojimo biti sami sa sobom.

Kako ne slušamo sebe, ne znamo ni što želimo, što nas veseli. Ne poznajemo svojih vrijednosti, što je toliko važno za dobro samopoštovanje i samopouzdanje.

Čini se da mnogi uopće ne razumiju što znači ostvariti sebe, živjeti po svojim pravilima i svojim vrijednostima ili vjeruju da je to doista nemoguće.

Ako znamo slušati sebe, poruke u tišini, čujemo da je tijelo umorno, da treba stati, odmoriti se. Prolazimo kroz sebe i mislimo da ćemo uspjeti, da će uspjeti. Beskompromisno i bez zadrške. Time si često dajemo dopuštenje da vjerujemo da su stvari koje nas umaraju, zamaraju i neizmjerno opterećuju ipak prihvatljive i da će nekako biti.

Susrećem ljude koji s lažnim osmijehom na licu na moje pitanje kako su, odgovaraju “dobro”, često i “odlično”. No, oči bez sjaja i govor tijela govore drugačije, izražavanju umor, nezadovoljstvo, a često i tugu.

Slušajmo sebe

Dopustimo si čuti i osjetiti da smo ponekad i umorni. Zastanimo i razmislimo o svojim vrijednostima, potencijalima, o tome što nas ispunjava i što zapravo želimo. Uzmimo si vremena i promislimo što nam oduzima snagu i energiju, što i tko nama crpi bateriju života i napravimo plan kako ćemo te uhodane staze prijeći, završiti ih i krenuti novima.

Tišina ima prekrasan potencijal za poboljšanja naših života, dostupna je svima i može se njegovati kao i svaka druga vještina, osobito uz upornost i disciplinu.

Svaki dan planirajte vrijeme koje ćete provesti u tišini sami sa sobom.

Iskreno i s vama, Karmen Pangos

Ovo što je pred vama, ova prepreka, ovaj problem. Ta frustrirajuća, problematična i neočekivana prepreka, koji vas sprječava da radite ono što želite.

Što ako nije sve tako loše?

Istina je, često stojimo i čekamo ispred mnogih prepreka koje su pred nama. Voljeli bismo da ono što vidimo nije istina. Blokiraju nas informacije i ljudi oko nas, kao i mi sami, jer nemamo dovoljno vremena, previše smo uplašeni, prestari, ne možemo se snaći, nemamo ljudi koji nas podržavaju, nemamo vjere u sebe, barem tako često u sebi promišljamo.

Svaka je prepreka jedinstvena, za svakoga od nas, ali su odazivi koje izaziva u nama isti. Iritiranost, zbunjenost, bespomoćnost, tuga. Točno znate da biste htjeli napraviti korak naprijed, korak prema sebi, ali uvijek vam nešto zatvori put, sprječava svaki korak koji želite učiniti. Kao da se ne možete pokrenuti ili završiti stvari do kraja.

Optužujete druge, svoj posao, okolinu, političku i ekonomsku situaciju, a i za sebe često kažete da ste nesposobni. U stvarnosti su dvije stvari krive: naš stav i naš pristup.

Puno se govori o uspjehu ali premalo o tome kako prevladati neuspjeh, kako razmišljati o preprekama, kako ih savladati i ići naprijed. U isto vrijeme neki ljudi oko nas prepreke i izazovne situacije pretvaraju u odskočne daske za sebe, a mi se pitamo u čemu je trik? Kako to oni rade?

Andy Grove, bivši izvršni direktor kompanije Intel, opisao je u nekom intervjuu što se događa tvrtkama u turbulentnim vremenima: “Kriza pokopa loše tvrtke. Oni dobri ju prežive. Odlične tvrtke  pa se zbog krize poboljšaju.”

A tako je i s pojedincima. Odlični pojedinci, kao i odlične tvrtke, pronalaze način da slabost pretvore u prednost. Uzimaju ono što ih koči i iskoriste to za pokret naprijed. Ništa ih ne može zaustaviti niti im oduzeti volju. Takvi ljudi prepreke okreću naglavačke, nalaze u njima korist i koriste ih kao gorivo. Oni treniraju, uče, istražuju, testiraju, rade greške i uče od njih znajući da uvijek ali uvijek postoji put.

Dali smo stvarno nemoćni?

Apsolutno ne. Nemoć smo naučili i njoj se nesvjesno ali ponekad i svjesno prepuštamo. Danas je većina naših prepreka unutrašnjih, a ne vanjskih. Suočavamo se s unutarnjom napetošću, izjedaju nas poslovne situacije, neispunjena očekivanja. Dosta toga proizlazi iz činjenice da svega ima previše. Dobra vremena razmaze ljude, a blagostanje često može biti prepreka napretku, traženju rješenja i novih prilika.

Tajna u svladavanju prepreka leži u tri važna koraka – prihvaćanje, djelovanje i upornost. Prihvaćanje je prvi korak u tome kako svojim stavom i pristupom gledamo na svoje specifične probleme. Drugi važan korak je poduzimanje akcije, s kakvom energijom i kreativnošću pristupamo  prema riješavanju. I treći korak je upornost. Koliko je jaka naša unutarnja volja koja nam pomaže, da se nosimo s porazima i teškim vremenima. Sva tri koraka su snažno povezana i međuovisna, te su svakako izbor svakog pojedinca.

Prihvaćanje

To je stanje kako vidimo i razumijemo sve što se događa oko nas i kako odlučujemo što će ti događaji značiti za nas. Prihvaćanje može biti izvanredan izvor snage ili velike slabosti. Pokušati moramo biti objektivni, kontrolirati svoje emocije, vidjeti dobro u određenoj situaciji, staviti događaje u pravo svjetlo, zanemariti ono što nas muči i obratiti pažnju na ono što možemo kontrolirati. Sami odlučujemo što ćemo izvući iz svake situacije i sami odlučujemo hoćemo li se oduprijeti ili ćemo se slomiti. Prihvatimo situaciju, smirimo se i time stavimo svoje emocije pod kontrolu i sagledajmo stvari onakvima kakve one stvarno jesu.

Djelovanje

Akcijski nacrt znači usmjereno djelovanje. Napravimo si nacrt akcije, djelovanja. Ovo nam daje novu perspektivu. Korak po korak rastavlja prepreke na manje dijelove. Izbjegavajmo raspravu sami sa sobom i čekanje pomoći od drugih. Hrabro, uporno i odlučno krenimo u provođenje nacrta i djelujmo. Vjerujte i ne žurite. Zaustavite prigovaranje i odugovlačenje i ne tražite savršenih rješenja, ona budu vas odmakla od onih jednostavnih. Uvijek budite spremni na smetnje i uključite ih u svoj plan. Kada se postavi pitanje Što ako…? je odgovor Onda ću….Što ako…? Umjesto toga, ja ću… Što ako…? Nema problema, ja ću umjesto toga…Uvijek imajte NEXT 5 MOVE – slijedećih 5 koraka, u svom planu/razmišljanju, tako ćete se lakše otresti straha i nećete odustati.

Upornost

Ustrajnost je naša unutarnja snaga, stoga na nju, nikada ne može utjecati vanjski svijet. Snaga volje je nešto što treba njegovati cijelo vrijeme. Ne smijemo je zamijeniti sa željom, jer to nikako nije. Kad se suočite s najtežim preprekama, pronaći ćete volju u žilavosti, prilagodljivosti, odlučnosti i također poniznosti. To znači priznati bol ali svejedno ići dalje. Ustrajnost je disciplina, gdje pratimo spremnost za rad, bez obzira na uvjete.

Nikada ne možemo birati i kontrolirati ono što nam se događa. Ali uvijek možemo odabrati način kako ćemo na to reagirati. Drugi mogu ograničiti naše djelovanje ali ne i našu volju, samo mi to možemo zaustaviti, jer jedina kontrola koju stvarno imamo, je kontrola nad sobom.

Neka prepreke postanu vaš novi put, vaše nove prilike. Djelujte, istražujte, učite, griješite i učite iz griješaka. Ako je potrebno, zastanite na trenutak, razjasnite svoju perspektivu. Ali ne predugo. Uzdajte se i vjerujte u sebe. I ako vas prošlost nazove, ne javljajte se.

Iskreno in z vami, Karmen Pangos

Kada ste se zadnji put pitali:

• Tko sam zapravo ja? 
• Tko bi ja želio biti, ako bi mogao biti bilo tko? 
• Koje sam uzorke pokupio za vrijeme svog djetinjstva? 
• Koga često pokazujem u svojim mislima i djelovanju? 
• Kakav je moj odnos prema sebi? 

U sebi nosimo stotine i tisuće slika, od kojih svaka zadovoljava neku našu potrebu. Te su slike usidrene u našim umovima i praktički nas vode kroz svakodnevni život, mnogo puta toliko uvjerljivo da možemo birati ponašanja koja bi čak mogla ugroziti naše živote.

Posljedice ovih naših slika su više od toga. Te su vrlo često i rezultat naših očekivanja, kako bi se pojedine stvari trebale razvijati ili događati. Ako se to kako smo nešto očekivali ne dogodi, slijedi razočaranje, bijes a često i tuga. Vrlo često te naše slike također rezultiraju strahom, što je obično razlog zašto ne krenemo dalje, ne usudimo se biti ono što jesmo i ne vjerujemo u sebe.

Neke slike i uvjerenja koja nosimo u sebi svakako su korisne, neke su neutralne ali mnoge mogu biti ograničavajuće za nas i našu slobodu u životu. 

Kad odgovorite na pitanje Tko sam ja? dobili budete temeljnu osnovu za većinu pitanja koja vam se uvijek iznova javljaju u životu. 

Vjerujem da ćete pronaći mnoge odgovore / izgovore koji će vam dati moć da preskočite ovaj tekst u smislu zašto je to uopće važno, čemu to služi i zašto bi se time bavio…. 

No, sigurno niste ono što mislite da ste i sigurno niste ni to, što drugi kažu da ste. 

Pa kako onda do pravih odgovora?

Odgovorite si na slijedeća pitanja: 

• Što me čini zadovoljnim i šta me motivira? 
• Što ja želim? 
• Kojim putem želim hodati? 
• Koji su moji talenti? 
• Kakav je moj stav prema prošlosti?

Dok ne promijenite svoj pogled na svoju trenutnu stvarnost, sve promjene u vašem životu bit će slučajne i pitanje trenutka. 

Za početak, dopustite sebi da prihvatite, da je vaš um taj koji stvara vašu sadašnjost i da je prošlost ta koja vama nudi izbor kako ćete se odazvati na pojedinačne događaje u svakodnevnom životu. 

Da bismo počeli upoznavati samog sebe, prvo se moramo okrenuti prema sebi, znači prvo moramo promijeniti smjer, jer je izvor i temelj našeg iskustva unutar nas a vanjske situacije na temelju toga vode naše odazive. Naše veliko i pogrješno razmišljanje je, da uvijek tražimo radost i slobodu izvana, tamo je sigurno nećemo naći.  

I kao što je Joe Dispenza napisao: “Najvažnija navika koju možete ukloniti jest prestati biti ono što jeste.” A to može biti važna odluka i izbor za svakoga od nas. 

Počnite slijediti svoje snove, želje i ciljeve, samo tako budete mogli živjeti slobodno i ispunjeno svoj život. Poznavanje sebe oslobodit će vas. I pri tome ne trebate se mijenjati. Prestanite biti vezani na trenutno i poznato te počnite biti svjesni sebe i svojih odaziva. Samo ono čega ste svjesni kontrolirate sami. Ono čega niste svjesni, kontrolira vas. 

Iskreno i s vama, Karmen Pangos