Postoje dvije tišine – ona u našem okruženju i još važnija, ona u nama. Stvaranje naše unutarnje tišine nas obogaćuje, smiruje i daje nam prostor za istraživanje samih sebe. Pa ipak, mnogi se boje tišine, pa traže buku i zbivanja vanjskog svijeta. Kao i mnoge druge stvari, šutnja je izbor.

Ali zašto bi se spuštali u sebe i svoju tišinu?

Tek tada možemo čuti svoj unutarnji glas, uhvatiti svoje misli, osjećaje i sebe.

U tišini možemo osluškivati ​​Život koji nas konstantno zove, upozorava na opasnosti i poziva na spoznaju. Šutnja ne laže. Ako nismo u kontaktu sa sobom, povezani sa svojim unutarnjim svijetom, teško ćemo se smiriti i fokusirati na sebe te čuti pravog sebe.

Većinu vrjemena igramo svoje uloge u različitim scenarijima života koje živimo. I mislimo da tako treba biti. Stalna želja da se nešto dešava stoljećima je u ljudskoj prirodi. U ovom svijetu užurbanosti, svi tražimo načine da pronađemo neki zadatak, pa makar on bio kratak, prolazan i beznačajan, jer se bojimo biti sami sa sobom.

Kako ne slušamo sebe, ne znamo ni što želimo, što nas veseli. Ne poznajemo svojih vrijednosti, što je toliko važno za dobro samopoštovanje i samopouzdanje.

Čini se da mnogi uopće ne razumiju što znači ostvariti sebe, živjeti po svojim pravilima i svojim vrijednostima ili vjeruju da je to doista nemoguće.

Ako znamo slušati sebe, poruke u tišini, čujemo da je tijelo umorno, da treba stati, odmoriti se. Prolazimo kroz sebe i mislimo da ćemo uspjeti, da će uspjeti. Beskompromisno i bez zadrške. Time si često dajemo dopuštenje da vjerujemo da su stvari koje nas umaraju, zamaraju i neizmjerno opterećuju ipak prihvatljive i da će nekako biti.

Susrećem ljude koji s lažnim osmijehom na licu na moje pitanje kako su, odgovaraju “dobro”, često i “odlično”. No, oči bez sjaja i govor tijela govore drugačije, izražavanju umor, nezadovoljstvo, a često i tugu.

Slušajmo sebe

Dopustimo si čuti i osjetiti da smo ponekad i umorni. Zastanimo i razmislimo o svojim vrijednostima, potencijalima, o tome što nas ispunjava i što zapravo želimo. Uzmimo si vremena i promislimo što nam oduzima snagu i energiju, što i tko nama crpi bateriju života i napravimo plan kako ćemo te uhodane staze prijeći, završiti ih i krenuti novima.

Tišina ima prekrasan potencijal za poboljšanja naših života, dostupna je svima i može se njegovati kao i svaka druga vještina, osobito uz upornost i disciplinu.

Svaki dan planirajte vrijeme koje ćete provesti u tišini sami sa sobom.

Iskreno i s vama, Karmen Pangos